-
Objavljeno subota, 08 maj 2021 13:58

Bajrakli džamija Beograd, 7. maj 2021.
„Draga i poštovana braćo i sestre, hvala Uzvišenom Stvoritelju koji nam je dao priliku danas da ovde u našoj Bajrakli džamiji jedinici ostaloj od 274 džamije koje nekad bejahu u ovom gradu da čvrsto posvedočimo da nema drugog Boga osim jednog jedinog Allaha Uzvišenog i da posvedočimo jezikom i srcem da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, poslednji Božiji Poslanik neka je mir i spas na njegovu porodicu neka je mir i spas na sve ashabe i sledbenike njegove do Sudnjeg dana, neka je mir i spas na sve nas ovde prisutne. Amin.
Mi se nalazimo u poslednjoj trečini mubarek meseca Ramazana za koji Allah dželle šanuhu u hadisi kudsi kaže da je to spas od vatre. Zadnja trećina Ramazana je spas od vatre Džehenemske. Nalazimo se u danima velike milosti Allahove, to nisu dani to su sekundi, milisekundi svakog našeg bivstvovanja milost Allahova se spušta. Melajka u zadjoj toj noći Lejletul kadra kada je Kur’an objavljen više nego kamenja na zemlji se spušta. Da li ćemo propustiti tek tako te prilike koje nam Allah dželle šanuhu daje?
Zadnja je hutba u mesecu Rmazanu, posvećujemo je kao i svake godine našoj braći kojoj treba pomoć bilo gde da se nalaze u svetu a posebno našoj braći u Palestini, u Kudsu, da im Allah podari olakšanje, to su naša deca. Gledamo veoma potresne snimke na društvenim mrežama koje dodiruju naša srca, jedna reč samo i upitaću vas na reč PALESTINA da li vam srce kuca na to, da li vam oko suzi na to - PALESTINA? Da li vam srce kuca za to, da li vam oko suzi na to svako neka se zapita. Našoj deci u emanet ostavljamo da ono što mi ne budemo mogli da budu na tom putu uvek. Mesdžidul Aksa je treća svetinja muslimana iz celog sveta, to treba svi da znaju. Meka, Medina, Mesdžidul Aksa. To ne smemo da zaboravimo, to treba da stoji u našim ličnim kartama, u ličnoj karti svakog muslimana, to nije samo priča, to je iskušenje od Allaha. Onoga dana kada se naša ulema razišla tada smo počeli da postajemo prosjaci. Moramo da naučmo našu decu ispravnim vrednostim i ako smo pogrešili da se ispravimo. Prilika je danas, a ne sutra. Sutra nije naše Samo danas je naše. Za danas možemo da napravimo još koji korak na tom putu, Allah dželle šanuhu da nam ukabuli i u dobra dela upiše. Ramazan prolazi, najdraži gost nam odlazi. Da li smo naučili našu dušu i naš organizam na disciplinu islama. Da li smo naučili ili smo proverli još jedan Ramazan u spavanju, najblažem ibadetu. Jer muslimanu je i spavanje ibadet u Ramazanu ali to nije vredno kao činjenje dobrih dela gde Allah daje kao podsticaj nagradu 700 puta veću za dobro delo koje se učini. Da li se hvatamo za uže spasa? Koliko nas je naučilo da čita Kur’an u toku meseca Ramazana? Koliko nas je naučilo decu da uče Kur’an? Elhamdulillah tu je hafiz iz Turske, braća iz Irana, Saudijske Arabije, Egipta, celog muslimasnkog sveta. Da li smo decu naučili onoj reči Allahovoj koja će biti njihovo uže spasenja? Ovaj svet neće večno trajati i nećemo zauvek ovde ostati, elhamdulillah što nećemo. Nama je Allah obećao mnogo lepše mesto. Adema je stvorio u Džennetu pa ga spustio na Zemlju, ovo je naše iskušenje, ispit, test koji moramo da položimo i ne smemo da dozvolimo da svoju decu gurnemo u propast zbog svog nemara. Što smo nemarni što se gradi džamija u Pančevu? Koliko vas je gurnulo ruku u džep za izgradnju Allahove kuće. Prva džamija u istoriji u Pančevu posle mnogo stotina godina, to je kuća Stvoritelja. Koliko vas se odaziva kada kažemo gradimo Allahovu kuću ili me pitaš jesi li ti iz Sandžaka ili sa Kosova, iz Irana ili Saudisjke Arabije. Allahova kuća nema naciju, Allahova kuća nema rasu! Mi se razlikujemo samo po bogobojaznosti, po bogočuvarnosti i to moramo da znamo. I u emanet svojoj deci da ostanemo. Milijarda i osamsto miliona ljudi i naš Mesdžidul Aksa u opasnosti od par miliona ljudi. Pa kada ćemo shvatiit da je jedini ispravan put put Allahovoj koji nam je dat i očitan u rečima..Bogobojaznost. Jesi li rekao la ilahe illallah ti si moj brat, ko sam ja da gledam u tvoje srce, to ostavljam Allahu. A onaj Kinez koji je došao ovde i rekao la ilahe illallah ja ga odmah kao brata gledam. Ova naša Srbija je otvorila vrata našoj braći koja su izbegla iz razmih zemalja, ali i našoj braći Plaestincima da izgrade ovde sovje kuće. Naša zemlaj je otvroila svoje srce, al da li smo mi kao muslimani svoje srce okamenili. Pitajte se vi svako za sebe. Allah dželle šanuhu da nam ukabuli i u dobra dela upiše. Amin.
Draga braćo, iskoristimo zadnje dane meseca Ramazana da učinimo što više dobrih dela. One koji vas odvraćaju od vaše Islamske zajednice i po pitanju zekata i sadekatul fitra ili su površni u svojim razmišljanima i u halu u kojem živimo, ili su neobazrivi ili su zlonamerni prema vašoj Islamskoj zajednici. Adresa na kojoj se uplaćuje zekat i sadekatul fitr je Gospodar Jevremova 11 i na račun Bejtul mala i tako dalje. To je adresa koja objedinjuje sve muslimane, to je put koji objedinjuje muslimane. Oni koji vam drugačije govore, oni žele da razbiju Islamsku zajendicu. Nemojte dozvoliti da se manipuliše vama, nemojte nikome dopustiti da se manipuliše Islamskom zajednicom Srbije. Islamska zajednica postoji kao kišobran svim muslimanima Srbije, kao pomoć za sve muslimane u Srbiji. Ali morate svi biti deo te zajendice. Srcem u toj zajendici, aktivni u toj zajednici, kada kažem gradimo džamiju, gradimo mesaru za muslimane da imaju halal meso. Koji je to interes osim da sačuvamo nas i našu decu u ovom gradu i u ovoj zemlji? Nismo mi privatnici da imamo neke privatne poslove. Mi se bavimo tim od jutra do mraka, da biste vi koji radite u firmama bili toga oslobođeni. Zašto se razbija Islamska zajednica? Zato što je to jedini faktor koja može obezbediti bolju budučnost za sve muslimane i da ostanu to što jesu. Moramo biti odovorni i budni. Razapet ćeš vam biti vaš post između nebesa i zemlje sve dok ne damo sadekatul fitr i tada se odvaja od zemlje i ide ka Allahu na nebesa. Da nam Allah džele šanuhu ukabuli.
Nemojte na svom džepu škrtariti. Škrtica u Džennet neće ući, nemojte škrtariti. Škrtica je onaj koji se plaši da ako nešto da na Allahovom putu da će izgubiti opskrbu. A Allah je Opskrbitelj!“
-
Objavljeno subota, 17 april 2021 12:43

Bajrakli džamija, Beograd, 4. ramazan 1442. h.g. / 16. april 2021. g.g.
„Neka je hvala Uzvišenom Stvoritelju, Gospodaru svetova, koji nas je dao da danas ovde iz naše miljenice Bajrakli džamije jedine od 274 džamije opstale ovde u ovome gradu svedočimo da nema drugog Boga osim jednog jedinog Uzvišenog Stvoritelja Allaha dželle šanuhu i da svedočimo da je Muhammed, sallallahu alejhi ve selem, poslednji Božiji poslanik. Neka je mir i spas na njega, njegovu porodicu časnu, neka je mir i spas na ashabe i na sve sledbenike njegove neka je mir i spas do Sudnjega dana. Amin!
Nalazimo se u prvoj sedmici blagoslovljenog meseca Ramazana, meseca koji je Allah dželle šanuhu uzdigao u odnosu na sve mesece u toku godine. Allah dželle šanuhu u Kur’anu u suri El – Bekare reče:
„O vernici!“ Nije rekao o nevernici, nije rekao o ljudi već o vernici. „Propisuje vam se post kao što je bio propisan i narodima pre vas i ljudima pre vas, da biste bili bogočuvarni, da biste bili bogobojazni, da biste čuvali Allahovu ljubav koju vam daje.“
Svrha posta nije da smršamo koji kilogram, svrha posta je da zavežemo jezik koji landara tokom cele godine, svrha posta je da nas disciplinuje, da nas humanizuje, da se saosećamo sa ovom braćom koja nam prolaze ispred očiju i koja nemaju, da se saosetimo sa njima, to je svrha posta. Nije svrha da se udaraš u pleća kako si ti veliki musliman što ti izdrža 12, 15, 17 sati posta, što nisi pojeo, sto nisi popio vode... svrha posta je da te nauči pravim vrednostima. Da shvatiš da si stvorenje od Allaha dato, da jedni druge usmeravamo, pomažemo, da jedni druge u oči gledamo i da ne lažemo i da jedni sa drugima svedočimo postojanje samo jednog Boga. Svrha posta je da nas oplemeni kao ljude, da nas učvrsti kao ljude, da nam unese karakter u naše ponašanje, svrha posta je da ne postanemo lenjivci i da nam život prođe u nezanju. Svrha posta je da nas nauči, edukuje, da nam bude škola. Post je škola, fakultet fakulteta to je ono za što postoji post. Allah dželle šanuhu nije želeo da nas muči, već da nam milost podari. „A kako može biti milost kada ja ne jedem“, pita se onaj koji slabo razmišlja, kako može biti milost kada ja gladujem i žeđam. Pa tako što ti ne vidiš 11 ostalih meseci u kojima jedeš i piješ bez ikakve mere. U kojima ne znaš da se zahvališ Allaha na svemu što ti je dao.
Allah dželle šanuhu uzdiže ovaj mesec u odnosu na sve druge mesece. Zašto? Zašto je baš njemu Allah dželle šanuhu podario Kur’an – uputstvo za život. Želeo je da nas disciplinuje, svrha posta je da od nas napravi bolje ljude. Da istreniramo svoju decu za celu godinu, da ustaju na sabah, da Allaha slave. To je svrha posta i meseca Ramazana. Božiji Poslanik Muhammed, sallalalhu alejhi ve sellem, kaže: „Ko posti Ramazan verujući i nadajući se Allah će mu oprostiti sve njegove grehe pre toga, koje je prethodno počinio.“ Zar ne vidimo koja je to milost? Još pored namaza koji nam je Allah dao, suština Ramazana je da nas poveže stalno sa našim Stvoriteljem. Suština molitve, namaza je konekcija. Neko će reći da nas Allah muči time što nam daje da ga molimo. Pa kako nas može mučiti neko ko nas je stvorio? Iz ljubavi nas je stvorio, u Džennetu nas stvorio, odmah nam najlepše dao. On nam je samo dao svoje ime da Ga dozivamo, kada zatreba. Kao što dete doziva majku kada traži da se napoji, toliko je ljubavi od Allaha dato, a sve je samo 1 posto od 99 onoga što nas čeka na Ahiretu. Od toga je i da nisi gladan 11 meseci, da dišeš vazduh punim plućima, i da gledaš lepote dunjaluka, da dodirneš lice svoje majke i da joj ruke poljubiš, a zaboravismo Ga. I zato nam Allah daje Ramazan, to žeđanje za ljubavlju Allahovom, mi to tražimo u Ramazanu i da nam Allah to podari nama, muslimanima Srbije.
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve selem: „Kada nastupi Ramazan, otvore se Džennetska a zatvore Džehenemska vrata i šejtan biva zaključan.“ Allah dželle šanuhu nam pomaže i šejtana da nam zaključa. Ostalo je da zaključamo svoj ego i da ego prizemljimo. Da spustimo sebe i svoje veličine narodne, od te zemlje smo stvoreni da nikada ne pomislimo da smo ptice, da nas podseti da ćemo u nju biti vraćeni. Allah nam daje priliku da se tom zemljom očistimo, razmišljajući o pokornosti, o sedždi, o momentu kada smo najbliži. Molimo Allaha da nas uzme onda kada je najzadovoljniji nama.
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik rekao, Uzvišeni Allah je rekao: „Svako čovekovo delo pripada njemu osim posta. Post je Moj i Ja ću za njega iznimno nagraditi.“ Ima li većeg događaja kada znamo da postimo i da je to nešto što zadovoljava Allaha posebno. Kada Allah vidi da si ti uzeo vodu za abdest i stavio u usta ali je nisi progutao, kada vidi da ćeš tako i svoje dete odgojiti, a koja nagrada može biti osim oprosta. Time pokazuješ čistotu svoga bića u odnosu prema svome Stvoritelju, iskrenost jer post u prevodu znači i iskrenost. Znači da si iskren prema Allahu i nije te briga šta će pričati čovek, stvorenje, ono boli, ali znajte šta god da pričaju, o sebi pričaju. I vas koji ste čisti samo čiste. Ne brinite, Allah sve vidi, ne brinite Allah sve zna, Allahu se vraćamo i zato budite u stalnom kontaktu sa svojim Stvoriteljem dok ste na dunjaluku.
„ Post je štit i kada neko od vas posti neka ne govori bestidne reči, neka ne psuje, a kada ga neko napadne neka kaže Moj Allahu ja postim“, tako kaže Poslanik, alejhi selam.
„Tako mi onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, zadah iz usta postača kod Allaha je bolji od miska, mirisa miska.“
Mnogo je hadisa koje trebate da čitate, koje trebate da znate o Ramazanu, koji će stimulisati vas i vašu decu da budete od najboljih ljudi, da budemo najbolji od ummeta Allahovog Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve selem.
U Džennetu, vrata koja se zovu Rejjan, na njih samo postači ulaze. Niko drugi osim postača neće ući. Oni će ustati i niko drugi osim njih neće ući. Vrata će se zatvoriti i niko drugi na ta vrata ne može ući. Blagodati su velike u mesecu Ramazanu, nemojte se opuštati, nemojte se lenjiti. Jeste i spavanje postača je ibadet ali je mnogo lepše nahraniti postača, uraditi hajr neki i za vreme posta. Oslobođeni su oni koji su bolesni, oslobođeni su ustezanja jela i pića, ali nisu oslobođeni od činjena dobra, od izgradnje mesdžida kao što gradimo mesdžid u Pančevu. Gde su vaše ruke tamo ljudi? Gde su vaši novci? Dobili smo dozvolu od države, to su lepe vesti, i sredstva imamo ali su još uvek u vašim džepovima, oslobodite se toga u mesecu Ramazanu. Od 10 do 700 puta Allah nagrađuje mimo Ramazana, a u Ramazanu i više od toga. Pa čemu se nadate? Škrtica u Džennet ući neće. Nemojte škrtariti na Allahovim blagodatima“, kazao je između ostalog muftija beogradski i vojni, Mustafa ef. Jusufspahić.
-
Objavljeno subota, 27 februar 2021 20:59
Bajrakli džamija, 26. februar 2021.
"Draga i poštovana braćo i sestre, neka je hvala Uzvišenom Stvoritelju koji nam je dao još jednu priliku da danas u ovoj našoj Bajrakli džamiji, našoj jedinici ostaloj od 274 džamije koje su nekad bile u ovom našem gradu da čvrsto posvedočimo da nema drugog Boga osim Jednog Jedinog i da čvrsto potvrdimo svojim srcem da svedočimo da je samo jedan Bog i da drugog nema i da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov poslednji Poslanik, neka je mir i spas na njega, na njegovu porodicu i na sve njegove sledbenike do Sudnjeg dana. I na nas ovde, muslimane Beograda, neka je mir i spas.
Danas, elhamdulillah, živimo u gradu u kome imate 15 mesdžida. Do pre par godina, ovo je bio jedini mesdžid. Možete zamislite kolika je Allahova nagrada čoveku koji je ovaj ovde mesdžid gradio, koji je ovu džamiju gradio. Koliko vekova punih ova Bajrakli džamija postoji, pet. 500 godina ovde se veliča Allah, ovde se uči o poslednjoj Božijoj objavi, o poslednjoj prilici ljudskom rodu da nađe ispravni put u svom životu. Ponosni smo što smo deo te male skupine koja danas živi u Boegradu kao muslimani. Ponosni smo što imamo dobre odnose sa komšijama koji hoće da čuju i da žive u miru. Ponosni smo što nam naša vera to nalaže, što je islam vera mira, ponosni smo što je sledimo i što druge učimo šta je islam. Boli nas kada vidimo da smo razjedinjeni, kada vidimo da nismo složni kao ljudi i kao muslimani. Još više nas boli kada jedni drugima uvrede šaljemo. Mi smo se ovde upoznali mahom svi u džamiji a šta je džamija? Mesto koje okuplja ljude na Allahovom putu. A kome to nije drago da budemo okupljeni na Njegovom putu? Nije dragom onom prokletniku koji je Allahu okrenuo leđa, šejtanu, Iblisu. Pa kada vidite dva brata da klanjaju u saffu a ne pričaju jedan sa drugim onda se zapitajte koga to veličaju svojim prekidom komunikacije. Samo šejtana. Zato što nam je Allah dželle šanuhu rekao: 'I svi se čvrsto držite Allahovog užeta i nikako se ne razjedinjujte.' A oni se posvađali kako treba da se klanja, da li ovako raširenih nogu, da li onakve brade..oko čega smo se posvađali ljudi? Zar to smemo da dozvolimo? O vi pameću obdareni, Allah kaže da se ne delimo na stranke a kakve su ovo stranke koje nas pozivaju na nacionalne interese? Je li to Allah rekao u Kur’anu? Ne, tako mi Allaha!
Kuda smo krenuli? Ko je naš uzor? Je li to poslednji Božiji Poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem? Ako je on naš uzor, on je pored sebe imao razne nacije. Nacionalizam nije naš put, to je put šejtanski jer on je rekao: 'Ja sam bolji od Adema', misleći kako je on boljeg porekla jer je on od vatre a Adem od zemlje. Taj šejtan zaslepljen svojom vatrom video je da je njegovo poreklo bolje od Ademovog. A naše poreklo je u Allahovoj reči: 'Budi!' i Adem postade. Eto to te islam ući. Kao što verujem da oni koji slede Isa, alejhis-selam i Musaa alejhis-selam imaše isti poziv. Ali Kur’an kao poslednja Allhova reč je i upozorenje, neće više biti te reči. Milost je Allahova što još uvek možemo da se popravimo, što nam nije uzeo život pre nego čujemo Njegove reči, što nam je poslao Poslanika da nam ukaže na put jedinstva, ne odvajanja. Nema prednost Arapin nad nerapinom, niti crni nad belim, svi ste kod Allaha jednaki osim u bogočuvarnosti, koliko čuvaš Allaha u srcu koje nam je dao. 'I setite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni prema drugima neprijatelji pa je On složio srca vaša..' Pa su 800 godina bili u Andaluziji, a kada su se razjedinili za 25 godina oni su nestali iz Andaluzije.
Adem znači čovek, Allah je to ime dao. „...On je složio srca vaša pa ste vi postali milošću Njegovom prijatelji a bili ste na ivici provalije, vatrene jame pa vas je On spasio. Tako Allah vama objašnjava svoje dokaze da biste na Pravom putu istrajali.“
Allahov Miljenik kaže: „Posle moje smrti će biti smutnji tamnih poput mrkle noći- Alija upita a koji je izlaz, Poslanik dogovori: “Allahova Knjiga je izlaz, u njoj su vesti o onome što je bilo pre vas, što će doći posle vas i tu je zakon po kome međusobno treba da sudite, to je Knjiga koja sadrži sva rešenja i nije nikakva šala, koji god je silnik ostavi, Allah će dati da poniženje doživi a ko pored nje traži drugu uputu, Allah će ga ostaviti da tumara.“ Da nas Allah sačuva od ovoga. Da sačuva našu omladinu. Da vidimo svoja dobra dela, jer Allah kaže da će svako svoja dela videti. Prilika je još tu da dobra dela činimo, da vakufe podižemo, da nestale vakufe vratimo, to je dužnost svih nas, da sebe uvakufi u neku vrednost koja je zaista vrednost koja nije neka izmišljena vrednost. Koliko god para imao, rodbine imao, hvalisao se svojom decom, ništa to nije vredno ako nije na Allahovom putu uloženo.
'Zaista vam je onaj svet mnogo bolji od ovoga.' Neka je Uzvišenom Allahu hvala," kazao je između ostalog muftija beogradski, Mustafa ef. Jusufspahić.
-
Objavljeno petak, 22 januar 2021 13:03
„Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svetova, Vladaru Dana sudnjega, samo Njega obožavamo i samo od Njega uputu tražimo, svedočimo da nema drugog Boga osim Allaha dželle ša'nuhu i svedočimo da je Muhammed, sallallahu alejhi ve selem, poslednji Božiji poslanik i Allahov rob koji je došao da nas iz tmine na svetlost izvede, neka je salavat na njega, njegovu porodicu, drugove-ashabe, i sve one koji ga budu sledili do Sudnjeg dana, uključujući i nas ovde prisutne.
Skrušenost ili poniznost pred Allahom Uzvišenim je srž i sama suština namaza.
Maloumne osobe možda mogu pravilno obavljati namaz fizički i ispravno obaviti namaske ruknove, ali upravo zato što ne razumeju da je suština namaza osetiti vezu sa Allahom, oni bivaju oslobođeni namaza.
Jeste, namaz se sastoji od suštine i forme, ne možemo formu potpuno zanemariti, tj. bilo kako obavljati namaz. Ali preterano davanje pažnje formalnom delu namaza može biti od šejtanovih zamki, jer ako čovek usmeri svu pažnju samo na tu formalnu stranu razmišljajući da li je svaki pokret bio pravilno odrađen, tada će njegovo prisustvo u namazu biti ograničeno, i izgubiće ono zbog čega i klanjamo namaz, izgubiće osećaj da je stupio u vezu sa Allahom, dželle ša’nuhu.
Ko postigne skrušenost u namazu osetiće slast ibadeta i imana, zato je Allahov Poslanik, alejhis-selam, govorio:
“Smiraj moga oka je u namazu.” (En-Nesai, 3940)
Namaz se smatra najboljim i najvrednijim ibadetom, i najjače oružje vernika, pa kaže Allah, dželle ša’nuhu, u Kur’anu:
"Ono što žele – vernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju." (El-Mu’minun, 1-2.)
Znamo i za hadis koji kaže da ćemo prvo biti pitani za namaz - pa kod koga namaz bude ispravan, biće mu ispravna i ostala dela.
Kako postići tu skrušenost?
Prvo, pripremom za namaz - abdest, odeća, ambijent…
Pre samog stupanja u namaz, treba pripaziti na uzimanje abdesta, način oblačenja i odabir mesta za klanjanje.
Abdest je pre svega sredstvo za smirenje. Poslanik, alejhis-selam, je rekao da se vodom abdesta gasi vatra srdžbe. Dakle, na samom početku, abdest će nam doneti duševnu smirenost, u kakvom god stanju da smo pre toga bili.
Kad je odeća u pitanju – kako pazimo na to šta ćemo obući na sastanak sa nekom važnom osobom, još više bi trebalo paziti na to šta ćemo obući na razgovor sa Allahom Uzvišenim.
Što se tiče odabira mesta, pored toga što je važno da bude čisto, trebali bismo prilagoditi mesto tako da nas ono dodatno ne dekoncentriše. Kao klanjati, na primer, pored upaljenog televizora, ili gde ima previše buke, ili gde ima nekih predmeta ili figura ispred nas koji odvlače pažnju, i slično.
Drugo, ne dozvoliti šejtanu da nas udalji od namaza.
Šejtan je sebi uzeo za zadatak da skreće ljude s Pravog puta, i trebamo biti svesni da će se on više truditi oko nas što se mi više trudimo da držimo do namaza i ustrajemo na Pravom putu.
Poslanik, alejhis-selam, je rekao: „Čoveku, kada počne klanjati, dođe šejtan i počne ga podsećati na mnogo šta, govoreći mu: ‘Seti se toga, seti se toga…’, i svega onoga čega se nije mogao setiti, tako da čovek dođe u situaciju da ne zna koliko je klanjao.” (Buhari)
Dakle, šejtan će se boriti da nas udalji od namaza, i nažalost, niko od nas ne može kazati da je stalno i potpuno skoncentrisan u namazu, ali sve je dobro dok se vraćamo i dok smo svesni da je to šejtanova spletka ne odustajući od te stalne borbe.
Treće, ne žuriti sa namazom, upotpunjavanti ruku’u i sedžde.
Svaki pokret treba obavljati polako, bez žurbe. U žurbi se ne stigne puno razmišljati o toj vezi sa Allahom.
Allahov Poslanik, alejhis-selam, je rekao: “Najgori kradljivac među ljudima je onaj koji krade od svoga namaza.” Prisutni su upitali: “O Allahov Poslaniče, kako to krade od svoga namaza?!”, a on odgovori: “Tako što ne upotpunjuje svoj ruku’ i sedždu.” (Ahmed)
Sedžda je zaista, nešto nadnaravno, tada smo najbliži svome Gospodaru. Pa kako onda osetiti slast ibadeta, ako požurimo sa njom.
Četvrto, naučiti značenje onoga što učimo u namazu.
Ovo će puno olakšati pri postizanju koncentracije. Kada učimo arapski tekst, mi to mehanički samo izgovaramo, i ne razumemo šta znači.
Kad bi mi znali šta znači to što učimo u namazu, onda bi razmišljali o tome, o tim ajetima.
Razumljivo je da je nama koji ne govorimo arapski jezik dosta teže naučiti prevod onoga što učimo u namazu, ali puno lakše bismo postigli skrušenost u namazu kada bismo poznavali barem značenje Fatihe i nekih kraćih sura koje učimo u namazu.
Peto, klanjati kao da nam je posljednji namaz.
Zapitajmo se kako bismo klanjali naš namaz da znamo da ćemo sutra ili odmah nakon namaza umreti, i da nećemo imati više prilike da obavljamo namaz? Verujem da bismo se potrudili da sve uradimo besprekorno od pripreme za namaz do predaje selama, a klanjali bismo što duže i ništa nam ne bi bilo važnije ni prioritetnije od toga, zar ne?
Imajmo na umu da ćemo, kao što stojimo pred Allahom Uzvišenim na namazu, isto tako stajati pred Njim, u velikom strahu, na Sudnjem danu i da tada nećemo moći ništa uraditi za svoj spas.
Još uvek nam nije kasno.
A nikad ne znamo kad ćemo klanjati svoj posljednji namaz.
Molim Uzvišenog da nas učini od onih koji se Njemu skrušeno klanjaju i koji će svetla lica stati pred Njega na Sudnjem danu. Molim Allaha Uzvišenog da primi naše molitve, naše namaze, naše dove i da nam poslednje reči na dunjaluku budu - ešhedu en la ilahe illAllah, ve ešhedu enne Muhemmeden abduhu ve resuluhu. Amin!"